“U toku napada bosanskih Srba na područje sigurne zone UN-a, kuće, škole, bolnice i drugi čisto civilni objekti namjerno su gađani. Kad bi bili na
“U toku napada bosanskih Srba na područje sigurne zone UN-a, kuće, škole, bolnice i drugi čisto civilni objekti namjerno su gađani.
Kad bi bili na dohvat okolnih sela, srpske snage su otvarale vatru i uništavale preostale kuće koje su ostale ne ostavljajući tako ništa stanovništvu za povratak.
Jedanaestog jula 1995. u Srebrenici su, i prema kazivanju F. S. (iz Hrnčića, općina Bratunac), majke troje djece, te svjedoka i žrtve genocida, “na sve strane padale granate.
Kod baze UN-a pala je granata. Žene i djeca su bili ranjeni.
Vriska i plač se čula na sve strane. Torbe sa krvavim brašnom i hljebom bile su razbacane po putu. Krvi svuda oko nas. Ranjenim ženama niko nije htio pomoći. Vojnici UN-a su se smijali našoj
muci …”
