Pola Lejlinog života pripada BiH, pola Irskoj

Pola Lejlinog života pripada BiH, pola Irskoj

Iako mala država, Irska je bila jako aktivna u podršci Bosancima i Hercegovcima Kada je 2016. godine Nacionalna agencija Erasmusa u Irskoj objavila

Od 2021. godine državljanima BiH trebat će viza za EU
Kako BiH postaje deponija za smeće iz svjetskih Covid bolnica. Ovo je prvi grad u kojem će se odložiti tone otpada
Ispovijest djevojke iz BiH koja je otišla na rad u Slovačku: Ovo je prava istina

Iako mala država, Irska je bila jako aktivna u podršci Bosancima i Hercegovcima

Kada je 2016. godine Nacionalna agencija Erasmusa u Irskoj objavila konkurs za projekte saradnje sa visokoškolskim
institucijama na zapadnom Balkanu, te tako omogućila da bosanski studenti mogu doći na studij u Irsku, gdje će
pored plaćene školarine dobiti i značajnu stipendiju, Sarajka dr. Lejla Rovčanin se nije dvoumila. Shvatila je taj poziv
kao posebnu priliku da i ona, na neki način, pomogne uspostavljanju mostova između svoje domovine Bosne i
Hercegovine i Irske, zemlje u kojoj živi već više od 20 godina.

– Pola moga života pripada BiH, pola Irskoj, objašnjava nam Lejla, trenutno zaposlena kao predavač u Dublin Institute
of Technology (DIT), instituciji koja nudi različite profile obrazovanja, od šegrta električara do doktorata. Na tom poslu,
spojila je pedagoško naslijeđe majke (diplomirane ekonomistice i profesorice) i praktičnu stranu oca (diplomiranog
građevinskog inženjera). DIT ima više koledža, a ovaj na kojem Lejla radi bavi se svim disciplinama koje u osnovi
imaju konstrukciju (od arhitekture preko građevine, mašinstva, elektrike, itd.).

Škola energetike i elektronike, u kojoj je zaposlena, jedan je od najjačih centara za istraživački rad u oblasti obnovljivih izvora energije. U Irskoj se sve što je prirodno, od vjetra, sunca, vode, talasa, hoće iskoristiti, govori Lejla, oduševljena naročito time što mnogi Irci, i mladi i stari, volontiraju da bi zaštitili prirodu i okoliš.

Tamo gdje obitavaju ptice
– Nešto što se drugdje, pa i kod nas u BiH, uzima zdravo za gotovo, tamo se jako cijeni. Preko vikenda mnogi moji
prijatelji kreću na područja gdje obitavaju divlje ptice, kako bi ih posmatrali, nahranili ili im napravili skloništa. Bila sam
zadivljena odlaskom na prostore koji su nekada bili pošumljeni i kada je šuma posječena, ostaci drveta i mahovina su
u tom vlažnom tlu promijenili svoju strukturu u treset. Ovaj vade iz močvare (mehanički ili ručno), suše, te
tradicionalno koriste kao ogrjevni materijal. No, postoji cijeli pokret zaštite tih oblasti, pa se strogo vodi računa o
količini izvađenog treseta kako se ne bi poremetila ravnoteža u prirodi, te takve močvare presušile.

Irci pokušavaju na sve moguće načine sačuvati prirodne ljepote, održati zelenilo koje je rezultat vrijednih ruku baštovana, a i čestih kiša.
Irsku je obgrlila topla Golfska struja, pa i pored sjeverne pozicije u Atlantskom okeanu, temperature se rijetko spuste
ispod nule. Cijeli otok je kao neka velika botanička bašta, kaže Lejla, koja s puno ljubavi, biranim riječima, govori o
Irskoj i o njenim ljudima.

– Irci su srdačni, fleksibilni, pozitivni, apsolutno odani porodici, poštuju starije, imaju dosta djece, imaju kult porodice.
Kada je odnos prema roditeljima u pitanju, nema tamo razlike između kćerke i sina. Zadivljujuća je briga kojoj
svjedočim svaki dan mojih kolega i kolegica spram njihovih roditelja. Njeguju i kult prijateljstva i kada im postanete
prijatelj, znate da ćete uvijek moći na njih računati, govori Lejla, napominjući da većina Iraca svira barem jedan
instrument. Nije čudo da je harfa na grbu države.

– Nerijetko se u njihovim porodicama pjeva, muzika je mnogima ljubav. Nekoliko mojih kolega se u poznijoj životnoj
dobi odlučilo upisati u srednju muzičku ili čak i studira vanredno po dva instrumenta. No, oni ne samo što poštuju
svoju tradiciju nego i prihvataju tuđu, pa lako usvajaju i instrumente drugih tradicija, američke, indijske, te njihov zvuk
inkorporiraju u svoju narodnu muziku. Djeca rado plešu irski ples, pogotovo djevojčice, govori Lejla.

Irci dugo pamte uslugu, pa je tako u Co. Corku 2017. godine podignut spomenik-skulptura od devet i šest metara
visokih orlovih pera od nerđajućeg čelika poredanih u krug, koji simbolizuju posudu hrane ponuđenu gladnim.

Ponosna nacija

– To je zahvala Choctaw naciji iz SAD-a koja je i pored vlastite nesreće, njihovog istrebljenja, odvojila od svojih usta i
poslala pomoć glađu pogođenoj Irskoj u 19. stoljeću. Nije to bila samo pomoć gladujućem narodu, nego i dokaz
humanosti i izraz ljubavi. Irska to nije nikada zaboravila, kaže Lejla.

Irci su ponosna nacija, ističe Lejla, podsjećajući na to da je ova država uspjela privući gigante IT industrije, tipa
Googlea ili Facebooka, vrlo vjerovatno i na osnovu veza nastalih u prošlosti kada su mnogi Irci bili primorani da
emigriraju u Ameriku, ali i na osnovu toga što su Irci vjerni svojoj naciji.

– Sedamnaestog marta je Dan svetog Patricka kada se cijeli svijet oboji u zeleno, od Washingtona do Eiffelovog
tornja, najznačajnijih zgrada od Beča do Tokija. Tim povodom se posljednjih godina održava i Irsko-bosanski festival u
Sarajevu. Svake godine, na taj dan, predsjednik vlade Irske ode kod predsjednika SAD-a i uruči mu posudu u koju se
tradicionalno sadi djetelina (shamrock, simbol Irske), kako bi se njome okitili.

Iako mala država, Irska je bila jako aktivna u podršci Bosancima i Hercegovcima tokom protekloga rata. Pomagali su
koliko su mogli prihvatajući stotine ranjenih, a u jednom trenutku su otvorili vrata za više hiljada naših izbjeglica širom
Evrope i ponudili im sve što i nezaposlenim Ircima, krov nad glavom, kurseve jezika, obrazovanje, državljanstvo. Bilo
je nekoliko akcija spajanja porodica, pa se za tri, četiri godine više nije moglo odrediti ko je Bosanac, a ko nije, jer su
većina postali de jure Irci, govori Lejla, napominjući da, naravno, nije nigdje med i mlijeko u svemu.

– Irska ekonomija je otvorena, te podložna svemu što se dešava na globalnom tržištu. Zahuktali su se od 2004. do
2008. godine i bili su prvi u EU po broju izgrađenih stambenih jedinica. Ali već 2009. kriza dolazi i ti prelijepi,
novosagrađeni stanovi i kuće, koji su plaćani i po deset hiljada eura po kvadratu, prodavani su za djelić te cijene
stranim fondovima.

Irska je slična po veličini i po broju stanovnika BiH i tokom te posljednje globalne krize (koja je potresla i Grčku,
Portugal, Španiju, donekle i Italiju), Evropejci su odlučivali hoće li ih ostaviti u eurozoni. Od svih pomenutih zemalja,
Irska sada najbolje stoji. Iako još u strašnim dugovima, stopa nezaposlenosti je neznatna, dakle, privreda jača, Irska
je u usponu, vraća se na nivo od prije deset godina, govori Lejla, koja smatra da je to što su Irci uvijek više optimisti
nego pesimisti i što uvijek pokušavaju u svemu naći nešto pozitivno, možda i tajna oporavka Irske nakon posljednje
kataklizme.

Vraćamo se ponovno angažmanu oko Erasmus programa. Lejlina prijava na konkurs je bila uspješna, DIT je dobio
resurse za razmjene 2016, ali projekat je sporo krenuo. No, uz pomoć dekana ETF-a iz Sarajeva dr. sc. Samima
Konjicije i prodekana Harisa Šupića, te uz brojne prezentacije, sastanke i konkurse – četiri studentice ETF-a provele
su jedan semestar na DIT-u. Ovo je naročito bitno, jer veoma mali broj žena studira na tehničkim fakultetima u
zapadnoj Evropi. Tako, naprimjer, irsko ministarstvo za pravdu i jednakost je 2017. objavilo strateški plan s ciljem
povećanja broja žena u oblastima znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike. Na mnogim predmetima studentice
ETF-a su bile jedine žene. I pored promjene okruženja, ostvarile su izuzetne rezultate i bile među najboljim
studentima u klasi.

Led je probila prof. Rizvić

Pored studenata, projekat je značio i razmjenu profesora, a sagovornica naglašava: “Led je probila prof. dr. Selma
Rizvić, koja je impresionirala DIT svojim projektima i istraživačkim radom. Slijedilo je još 20-ak drugih posjeta u okviru
kojih je deset predavača s ETF-a posjetilo DIT u dva navrata. Predstavili su svoj naučni rad, a teme su bile
raznovrsne, od geoinformacionih sistema prof. dr. Almira Karabegovića, do hibridnih motora prof. dr. Senada Smake.
Nedavno je sedam DIT predavača održalo radionice na ETF-u”.
Lejla napominje da su se Irci vratili kući oduševljeni.

– Došli smo sredinom maja, ruže su bile u punom cvatu, zelene površine besprijekorne, grad je bio okupan, ljudi
raspoloženi, rekli su mi da su svi kojima su se obratili na ulici bili srdačni i da su govorili engleski. Posebno su ih
iznenadili tolerantnost i suživot u gradu sa teškim ožiljcima rata i u vrijeme ramazana. Moje irske kolege su
organizovale radionice na fakultetu i bili su vrlo impresionirani svim što su ovdje zatekli, profesorima ETF-a i
studentima za koje kažu da su ambiciozni, pametni, da uvijek samostalno pokušavaju riješiti problem, govori Lejla.

U sklopu dobrodošlice ETF-a, prof. Smaka, šef Odsjeka energetike, organizovao je dan na Trebeviću i svečani iftar –
poklon profesora ETF-a koji su posjetili DIT. I pored crvenih traka koje su zloćudno podsjećale na prisustvo mina i
devastacije olimpijskih objekata, irski gosti su se divili prirodnim ljepotama tako blizu grada, mirisu cvijeta bagrema,
tišini, panoramskim pogledima na Sarajevo. Pa, i nekoliko fotografija je uhvatilo “prvu irsku olimpijsku bob-ekipu” – još
jedan dokaz irskog optimizma.

Očito zadovoljna saradnjom između fakulteta na kojem je diplomirala i onog na kojem sada radi, Lejla je nedavno
predala prijavu za novi krug Erasmus – podržane saradnje (do 2020. godine).
– Trenutno pišem izvještaj o rezultatima tekućeg projekta i očekujem objavu rezultata za novi krug razmjena, kaže
Lejla, ne krijući da je mnogo naučila i od jednih i od drugih.

– I pred jednima i pred drugima otvorena su mnoga vrata, te sam sretna što je veza uspostavljena. Moram naglasiti da
sam bila vrlo ponosna time što su profesori iz Irske oduševljeni kvalitetom istraživačkog rada i obrazovanja na ETF-u.

Naš energetski sektor je uvijek bio na svjetskom nivou. Sjever Afrike, sve što ima veze sa strujom, komunikacijama,
sve su bosanske kompanije napravile, od dizajna do implementacije. Imali smo vizionarske ideje osamdesetih,
recimo, da se podigne fakultet u blizini istraživačkih centara. U svakoj kompaniji bio je sektor za istraživanje. Nažalost,
sada smo daleko od toga, ali kvalitet istraživačkog rada na fakultetima je i danas izuzetan. Istraživački rad je prioritet i
na DIT-u koji, pored toga što se koncentriše na obrazovanje u struci, želi u svakom studentu razviti i business žicu, te
komunikacione vještine, kaže dr. Lejla Rovčanin.

Podijeli