Zašto su se imami obrušili na muslimansku atletičarku

Zašto su se imami obrušili na muslimansku atletičarku

Možda zato što je kćerka imama... Amerikanka Dalilah Muhammad (rođena 7. februara 1990. godine) je prema izboru Svjetske atletike (do prošlog ljeta

JADRANKA KOSOR ŽESTOKO ODGOVORILA: VUČIĆ S PUŠKETINOM IZNAD SARAJEVA, FOREVER
25. GODIŠNJICA GENOCIDA – Džeko, Tuka, Musa i brojni drugi bh. sportisti odali počast žrtvama genocida
Maher Zain objavio duhovnu pjesmu žrtvama genocida u Srebrenici. Za 10 sati od postavljanja videa, ima preko 140.000 pregleda

Možda zato što je kćerka imama…

Amerikanka Dalilah Muhammad (rođena 7. februara 1990. godine) je prema izboru Svjetske atletike (do prošlog ljeta IAAF-a) najbolja svjetska atletičarka za 2019. godinu.

Specijalizirala se za disciplinu 400m s preponama, iza nje su titule svjetske prvakinje i olimpijske pobjednice te nositeljice svjetskog rekorda.

Za naslov najbolje svjetske atletičarke Muhammad je prošle godine dva puta oborila svjetski rekord na 400m prepone koji sad iznosi: 52.16. S tim rezultatom je osvojila zlato na SP-u u Dohi.

Kulturološke dileme

Kad se vraćaju na korijene njenog uspjeha u Dalilinoj porodici se prisjećaju dilema koje su imali od njene rane mladosti. Kao imam džamije u New Yorku, njen otac Askia Muhammad smatra da je povukao ključni potez jer joj je dozvolio slobodniju interpretaciju Islama, odnosno nevođenje svim običajnim pravilima. Gledajući unazad, Askia i njegova supruga Nadirah, misle da se Dalilah vjerojatno ne bi ni uključila u atletski trening da je morala nositi hidžab, prekriti ruke i noge.

– Jednostavno želite vidjeti koje joj je vještine, sposobnosti i talente dao Bog. Ako izvršite pritisak na nju – kulturni ili vjerski pritisak – njene vještine bi mogle biti ugušene, a mi to nismo htjeli, pojasnio je Askia Muhammad i dodao:

– Ona danas pokušava odati najveće poštovanje Bogu za talent kojim ju je obdario i maksimizirati svoj ljudski potencijal. To znači biti Musliman.

Oprema je puno otkrivala

Dalilah je vrlo brzo pokazala svoj talent na stazi, dok se njene prijateljice iz džamije nisu uključivale u sportske aktivnosti. Ona se nije osjećala drukčijom.

– Znala sam da sam muslimanka, ali sam radila sve ono što i ostali moji prijatelji. Tad nisam shvaćala koliko će me ta sloboda oblikovati. Danas po pitanju strogih muslimanskih domova znam da je djevojkama puno toga oduzeto prije negoli to i shvate, izjavila je Dalilah Muhammad.

U početku je ipak imala problema s ocem zbog atletske opreme.

– Znala sam da je to moj izbor. Mislila sam, ako je ovo to što nose ostale djevojke, onda ću i ja. Ali odjeću koja toliko otkriva nisam nosila van staze. Naučila sam razdvojiti život van staze i na stazi, ispričala je Dalilah.

Sto posto sport

Smatra da nije odjeća ta koja ograničava, nego da je stvar u osjećaju slobode.

– Ljudi misle da nisam pokrivena i da se zato mogu takmičiti. Ali nije to – to. Žena bi to mogla postići i pokrivena. Međutim ako misliš o tome kako ćeš pokriti kosu ili slično, onda nećeš stići do top nivoa. Da bi bila konkurentna, moje misli moraju biti 100 posto fokusirane na sport.

Najavila je novu veliku sezonu jer je 2020. olimpijska godina, a Dalilah će pokušati biti prva žena koja je dva puta osvojila olimpijsko zlato u disciplini 400m s preponama. Takmičenje će biti zanimljivo jer već unutar svoje reprezentacije ima jakog konkurenta u nadolazećoj zvijezdi, Sydney McLaughlin.

– Ovo je tek početak. Željela bih odbraniti titulu u Tokiju. A mislim da mogu i još napredovati, zaključila je Dalilah Muhammad.

Svijet nije spreman na ovo

Njen otac Askia ističe da je dobio veliki broj poziva iz islamske zajednice zbog uspjeha Dalile. Ali je ona naišla i na neodobravanja.

– Mislim da svijet nije spreman na takvo shvaćanje islama. Neki imami su mi rekli da nisam prava muslimanka. Prije nisam shvaćala da je moj otac u manjini i da se suočio s puno kritika zbog svojih pogleda.

Teško prihvatljiv koncept

U američkim medijima se pitaju koliko je paradoksalno da je uspjeh Dalilah, kao iznimno uspješne muslimanke – atletičarke privukao tako malo pažnje u odnosu na Ibtihaj Muhammad, prvu članicu olimpijskog tima SAD koja je nosila hidžab tokom nastupa na OI u Riju 2016. te osvojila timsku bronzu u mačevanju.

– Po medijima i reakcijama publike, koncept muslimanske atletičarke koja je odvojila religiju od sporta djeluje kao nešto teško prihvatljivo, kako za muslimane, tako i za nemuslimane, piše autorica Sarah Barker.

Izvor: Dnevni list

Podijeli