Šta je potrebno uraditi kako bi se Bosanci i Hercegovci van matice zainteresirali Glavni problem jeste u tome što Bosna i Hercegovina nema ministar
Šta je potrebno uraditi kako bi se Bosanci i Hercegovci van matice zainteresirali
Glavni problem jeste u tome što Bosna i Hercegovina nema ministarstvo dijaspore. Nema nikakvu organiziranu maticu iseljenika.
Ono što je, također, žalosna činjenica jeste da naše iseljeništvo nije u harmoniji. Postoje ozbiljni animoziteti. Ni toliko godina nakon rata naše iseljeništvo nema jasno definiran stav o mnogim pitanjima i nema jasno definiranog zastupnika.
Sve se svodi na to da ima mnogo organizacija koje tvrde da su legitimni zastupnici dijaspore iako je njihov legitimitet, blago rečeno, upitan. Sve su to veoma bitna pitanja na koja se moraju naći odgovori. Ljudi se masovno asimiliraju, upozorava Makarević.
Bosanskohercegovačka zajednica u Kraljevini Norveškoj važi za jednu od najbolje integriranih manjinskih grupa u ovoj zemlji. Brojni Bosanci i Hercegovci koji od početka agresije na našu domovinu žive u Kraljevini Norveškoj istaknuti su članovi društva, o čemu često pišu i norveški mediji. Međutim, ono što je primjetno kod većine njih jeste slabije interesiranje za procese koji se dešavaju u Bosni i Hercegovini.
Ovu konstataciju potvrđuje i registracija u Norveškoj za izbore u Bosni i Hercegovini, za koje se registriralo tek nešto više od 10% bosanskohercegovačkih državljana s pravom glasa, što je i zadovoljavajući rezultat u odnosu na prethodne izbore. O ovim i drugim aktuelnim temama razgovarali smo s ambasadorom Bosne i Hercegovine u Kraljevini Norveškoj Nedimom Makarevićem – piše Stav.
Tokom registracije glasača za predstojeće izbore koji će se održati u oktobru ove godine stavili ste se na raspolaganje svim našim građanima, kako u Kraljevini Norveškoj, tako i van nje. Nakon završetka registracije, da li ste zadovoljni postignutim rezultatima?
MAKAREVIĆ: Jesam u tom smislu da smo uspjeli poduplati brojeve vezane za registraciju glasača. To je nešto što je jako dobro. Nikako mi nije jasno, bez obzira na to koliko je prošlo godina, bez obzira na to da je sada prioritet nešto drugo, bez obzira na to što i u matici postoji jedno od mišljenja da dijaspora ne treba glasati, da se oni jednostavno ne žele registrirati. Za ove izbore plasiran je motivacioni video u kojem se glasače poziva na vrlo jednostavan i transparentan način da se registriraju i kako da to učine. Video traje tek nekih 47 sekundi i imao je veliku gledanost. Pogledalo ga je oko dva miliona ljudi. I to je pokazatelj da se znatno veći broj ljudi trebao registrirati. I onda imamo staru priču oko toga da mi sve radimo u posljednji moment. Evo, samo nekoliko dana prije isteka roka za registraciju prijavilo se oko 35.000 ljudi, što je bilo poražavajuće. Međutim, bukvalno, u zadnja 24 sata taj je broj dostigao više od 88.000. I ne samo to, čak i nakon isteka roka ljudi šalju svoje registracije. Naravno, to sada ništa ne vrijedi jer je rok prošao. Želim da kažem da smo mogli imati više od 100.000 da je rok još malo duže potrajao.
Konkretno, u Kraljevini Norveškoj pravo glasa ima nešto više od 8.000 Bosanaca i Hercegovaca, a za predstojeće izbore registriralo se njih oko 1.000. Činjenica je da je i ovo napredak. Međutim, vidljiva je uspavanost među našim građanima. Šta je potrebno uraditi kako bi se Bosanci i Hercegovci van matice zainteresirali za političke procese u Bosni i Hercegovini?
MAKAREVIĆ: Potrebno je uraditi mnogo toga i sve to nije jednostavno. Glavni problem jeste u tome što Bosna i Hercegovina nema ministarstvo dijaspore. Zatim, nema nikakvu organiziranu maticu iseljenika pa da se aktivnosti ekskluzivno vrte preko nje. Ono što je također žalosna činjenica jeste da naše iseljeništvo nije u harmoniji. Postoje ozbiljni animoziteti. Evo, ni toliko godina nakon rata naše iseljeništvo nema jasno definiran stav o mnogim pitanjima i nema jasno definiranog zastupnika. Sve se svodi na to da ima mnogo organizacija koje tvrde da su legitimni zastupnici dijaspore iako je njihov legitimitet, blago rečeno, upitan. Sve su to veoma bitna pitanja na koja se moraju naći odgovori. Ljudi se masovno asimiliraju. Evo, recimo Norveška. Imam gotovo redovno situaciju da naši ljudi ne samo da se odriču državljanstva Bosne i Hercegovine nego mijenjaju svoja imena i prezimena. Na to, naravno, imaju pravo, ali na šta nam to ukazuje? Bosna i Hercegovina treba na sve moguće načine ostvariti što prisniji kontakt s našim ljudima u dijaspori preko raznih kanala: škola bosanskog jezika, KUD-a, sporta, vjerskih zajednica, kulture, muzike itd. Međutim, na terenu situacija nije takva. Sve se uglavnom svodi na želju i zalaganje pojedinca. Kada je riječ o sistemu, tu veoma često zakazujemo. To je jedan od glavnih razloga zašto smo na putu da izgubimo dijasporu, što bi bilo veoma loše. Moramo imati na umu da doznake koje nam stižu u Bosnu i Hercegovinu vrijede samo za ovu generaciju. Ne bih rekao da će njihova djeca nastaviti da finansijski pomažu svoje rođake u BiH. Barem neće u ovom omjeru, to je sigurno. Ovdje, naravno, najviše gube Bošnjaci, pošto se srpska i hrvatska dijaspora oslanjaju na Srbiju i Hrvatsku, a Bošnjaci nemaju na koga.
Osim u Kraljevini Norveškoj, obnašate i dužnost ambasadora Bosne i Hercegovine na Islandu. U ovoj udaljenoj državi boravi oko 300 naših građana. Koliko su oni zainteresirani za političke procese u domovini?
MAKAREVIĆ: Zainteresirani su, ali su veoma izopćeni, a to se posebno odnosi na geografski položaj. Nije lahko doći do njih. Treba i s njima raditi. S tim u vezi, imali smo i proces registriranja naših ljudi na Islandu. Ovo je tek početak pa ne treba očekivati ništa posebno. Siguran sam da će se već na sljedećim izborima u BiH napraviti značajan pomak unaprijed i što se tiče naših ljudi na udaljenom Islandu.
U junu prošle godine imenovani ste za ambasadora u Kraljevini Norveškoj. U kojim ste projektima učestvovali za vrijeme svog dosadašnjeg mandata?
MAKAREVIĆ: Prije svega, moramo realno sagledati situaciju. Do sada nije bilo ozbiljnijih investicija iz Norveške u Bosnu i Hercegovinu. Pokušaja jeste bilo, recimo uzgoj ribe, ali, sročeno u jezik novca, nije bilo vidljivih i ozbiljnijih investicija. Ne mislim da se u nekim prvim koracima treba koncentrirati isključivo na investicije, već posebno na robnu razmjenu, dakle, prvenstveno eksport roba i usluga iz Bosne i Hercegovine ka Norveškoj. Smatram da nije malo ono što možemo ponuditi jer u ishodištu norveško tržište ne poznaje, odnosno ne vidi potencijal koji mi možemo pružiti. Ovdje je riječ o specifičnom projektu, razmišljanje je u smjeru povezivanja i saradnje naših ljudi, etabliranih poduzetnika u Norveškoj i onih koji su u Bosni i Hercegovini. Kada se govori o bilateralnoj saradnji dviju država (Norveška – BiH u ovom slučaju), obično se misli na trgovinsku i ekonomsku razmjenu. Kroz ovaj projekt željeli smo povezati ili spojiti poduzetnike iz BiH s poduzetnicima koji su se već etablirali u Norveškoj, a rođeni su ili su porijeklom iz BiH. Kada ovaj projekt uskoro zaživi, očekujemo da će to biti novi model ili način saradnje privrednika naše dijaspore i onih koji žive i rade u domovini. Veoma je važno da se kvalitetnije iskoriste ekonomski potencijali naše dijaspore. Ovo je drugačiji oblik konkretnog uspostavljanja poslovne saradnje, one organizirane. Želimo izbjeći sporadične, pojedinačne pokušaje, te ovim projektom želimo sve poduzetnike i iz Bosne i Hercegovine i inostranstva (u konkretnom slučaju iz Norveške) koji to žele sistematski uvezati. Od toga se mogu imati nesagledive koristi. Nadalje, užurbano se radi na državnoj posjeti na visokom nivou između Norveške i Bosne i Hercegovine, te se imaju u vidu značajni kulturološko-edukativni projekti od kojih se dosta očekuje.
Nedavno je održan sastanak privrednika iz Bosne i Hercegovine i Kraljevine Norveške. Kako se može unaprijediti saradnja između ovih država?
MAKAREVIĆ: Prije svega, moramo biti uočljivi za Norvešku, moraju nas imati na mapi. Za sada nas nemaju. Dakle, na pozitivan i transparentan način se nametnuti tako da nas imaju u vidu. I ne samo to, zaboravljamo da imamo naše ljude, naše državljane koji su poduzetni u zemljama u kojima žive. Njih treba kao takve identificirati, animirati i uključiti u poslovne procese. Prije toga trebaju biti članovi neke organizacije koja će ih sve predstavljati jer ćemo u suprotnom opet imati priču u kojoj ćemo imati mnogo pojedinaca koji idu nekom svojom putanjom, a to ne može doprinijeti u konačnici nekom zamahu niti značajnijoj promjeni. Mi imamo ogroman potencijal u turizmu koji gotovo nije taknut sa strane Norveške. Tu je činjenica da Norvežani vole prirodu i prirodne ljepote, nije im u prvom planu luksuz, a paze na cijene. Bosna i Hercegovina bi bila idealna za taj model ekoturizma. Za sada, svi pokušaji svedeni su na privatne inicijative ili se u sklopu posjete Dubrovniku ode na jedan dan do Mostara. Tu možemo mnogo više. Drvna industrija veliki je potencijal. Imamo izvanredno znanje i iskustvo u ovom domenu i trebali bismo se značajnije nametnuti na norveškom tržištu. Prije svega, industrija namještaja, koja već pozitivno posluje. Onda metal i metalni proizvodi, staklo, konstrukcija, montaža (montažne kuće). Moram istaći da postoji veliko interesiranje i za poljoprivredne produkte, posebno biološkog porijekla.
Veoma često razgovarate s dužnosnicima zemalja članica Evropske unije. Kakvo je njihovo viđenje trenutne političke situacije u našoj domovini?
MAKAREVIĆ: Zavisi s kim razgovaram. Uglavnom su zabrinuti u smislu nemogućnosti postizanja dogovora. No, Bosna i Hercegovina posebna je zemlja s posebnim okolnostima i još posebnijim društvenim uređenjem. Uglavnom je to oprezan optimizam.
Koje su Vaše planirane aktivnosti u predstojećem periodu, te da li možemo očekivati konkretnu pomoć Kraljevine Norveške na putu Bosne i Hercegovine prema NATO-u i EU?
MAKAREVIĆ: Prije svega, treba se potruditi da ne stane ono što je započeto. To je naša stara boljka. Kada nešto započnemo, započnemo ga euforično. Međutim, kada je riječ o tome da se bude uporan da ideja u pravom smislu zaživi, tu mi vrlo lahko odustajemo, nalazimo milion razloga da više nismo u tome ili nanovo organiziramo pandane istoj ideji jer nam neko na onoj drugoj strani ne odgovara. To je jedna od bitnijih stvari na kojoj treba da se konstantno pravi monitoring. Da imamo follow up na pokrenutim projektima. Osim privredne saradnje, imamo i onu na edukacijskom planu. Imamo mnoge visokoobrazovne institucije koje žele saradnju. Recimo, Univerzitet u Oslu prošlog je mjeseca upriličio ljetnu školu u kojoj smo imali naše dvije studentkinje. To se mora bolje, intenzivnije uraditi. Postoji veliki potencijal za oboje, za razmjenu studenata i razmjenu profesora. Imamo potencijal na kulturnom planu, moramo podržavati aktivnosti udruženja ovdje u Norveškoj, prije svega treba misliti na bosanski jezik. Asimilacija je veoma jaka ovdje u Norveškoj. Mora se staviti akcent na to da dođe do državnih projekata, kako naše delegacije ovdje, tako i obratno. Norveška nas nesebično pomaže na mnogim poljima. Mi ćemo tu pomoć i ubuduće trebati. Nju treba njegovati, vidjeti mogućnost optimiziranja. Recimo, “Norveška narodna pomoć” još je glavni faktor u deminiranju teritorija Bosne i Hercegovine. Imamo i stvari koje su akutne i koje se ne rješavaju iako je naša strana veoma predana oko toga. Jedna od tih stvari jeste nepriznavanje naših vozačkih dozvola. Već duže vrijeme radimo na tome. Do sada nismo okončali proces. Nedostaju nam agilnije reakcije naših domaćina. Također, dvojna državljanstva. Jako nam je bitno da naši građani, kada dobiju norveški pasoš, nisu dužni ispisati se iz našeg državljanstva. Ovako kontinuirano gubimo ljude. U procesu smo rješavanja i ovog problema. Ovo su samo neke od planiranih aktivnosti.
